U novom broj Obnovljenog života možete pronaći moj članak “Kritika antinomija kao opravdanja uobičajene interpretacije Kantove epistemologije”. Još nije dostupan na Hrčku jer Obnovljeni život na njega učitava sve članke odjednom, nakon što izađe zadnji broj u godištu, tako da ako ga želite pročitati prije siječnja sljedeće godine, morat ćete se dokopati fizičkog primjerka časopisa.
Evo sažetka članka:
“Transcendentalna idealnost predmeta naše spoznaje bitna je sastavnica Kantove epistemologije – barem njezine uobičajene interpretacije. U članku se tvrdi da (upravo zbog teze o transcendentalnoj idealnosti) uobičajena interpretacija Kantove epistemologije (UIKE) plauzibilno pati od problema nekoherencije i nije jasno opravdana. Na tvrdnju da antinomije daju opravdanje za UIKE u članku se odgovara da bi onda barem jedna antinomija morala biti racionalno-kompulzivna. Međutim nijedna nije. Stoga se zaključuje kako UIKE nije opravdana antinomijama i – ako su antinomije jedino opravdanje za UIKE – onda ona nije opravdana.
Ključne riječi: Immanuel Kant, Kritika čistoga uma, transcendentalni idealizam, uobičajena interpretacija Kantove epistemologije, antinomije, racionalna kompulzivnost, opravdanje”
UPDATE (12. 18. 2017.): članak je sad dostupan online na Hrčku ovdje.
Hrvoje Juko | Konzervativac
Ne činiš mi se siguran u svojoj kritici. 🙂 Da jesi, napisao bi da je Kant nekoherentan i detaljno objasnio zašto to misliš. Međutim, ne samo da nisi otvoreno napisao “UIKE je nekoherentan”, ni “UIKE ima problem nekoherencije” (nedefinirana jednina, ali upućuje na to da znaš o čemu pričaš), ni “UIKE ima probleme sa nekoherentnosti” (nedefinirana množina, gdje je već lagano sumnjivo da li znaš o čemu govoriš), pa ni “UIKE pati od problema nekoherentnosti” (što je nešto kao kad osoba ima proljev, a nije sigurna da li su uzrok virusi ili bakterije, pa pati u neznanju i proklinje tu patnju umjesto uzrok iste), nego “UIKE plauzibilno pati od problema nekoherecije”. Dakle, ne samo da osoba nije sigurna da li u crijevima ima viruse ili bakterije koje uzrokuju proljev, i ne samo da nije sigurna da li ima proljev ili ne, nego nije sigurna ni da li uopće pati! 🙂 I još si o tome napisao čitav jedan članak kojeg je ovo sažetak? Great success. 😀
Ne bi htio da misliš da mi je namjera da te ismijavam, iako tako izgleda. Međutim, ponekad mi se čini da vi isusovci i općenito filozofi smatrate da je nejasno izražavanje svojih stavova ili mutna argumentacija nakakva posebna vrlina, a poseban fetiš izgleda imate na riječ “plauzibilno”, što mi lagano već ide na jetrica. Od kada se to argumentacija završava kad se može prikazati da je nešto plauzibilno, što u zadnje vrijeme počesto kolektivno radite?
Dakle imamo situaciju da čovjek koji se prije nekoliko mjeseci hvalio da razmišlja za sebe jer NE ČITA FILOZOFIJU kritizira autora koji piše FILOZOFSKI članak zato što koristi FILOZOFSKI žargon koji je maksimalno jasan svakome tko se imalo bavio disciplinom.
Na internetu se mogu pročitati svakakve gluposti, osobito od ateista, ali ti si posebna biljka čak i u toj grupi.
Članak može biti dobar ili loš, a razumjeti bi ga trebao moći svatko tko govori hrvatski jezik. I opet, uporno ponavljaš da sam kritizirao članak kojeg uopće nisam čitao. Zašto to radiš? Meni se čini da u tebi ili čuči mali Gebels ili si naprosto nepismen.
Imbehind, rekao bih ti da pročitaš članak, a tek onda komentiraš, kako bi izbjegao upravo ovakve komentare i uštedio svima nama vremena u comboxu, ali bojim se da svi znamo kako će moja preporuka ostati neuslišana. Nemam volje prepirati se oko (barem naizgled) nedobronamjerne kritike *sažetka* iz pera osobe koja članak nije ni pročitala, ali reći ću samo ovo: intelektualna poniznost je vrlina. Kvalificirati izvjesnost propozicije kad ne mislimo da je apsolutno sigurna je epistemička krepost. Ne učiniti to bi bio, suprotno tvojim komentarima, nedostatak jasnoće ili mutna argumentacija. Ako tražiš maksimalnu izvjesnost za bilo koju propoziciju za koju argumentiraš, za malo što ćeš moći uspješno argumentirati.
Dragi Hrvoje, uopće ne kritiziram sadržaj nego formu. Čak nije niti neka posebna kritika, već više konstatacija i moja osobna percepcija (i ne samo moja) kako se “vi”, a pri tom mislim na crkvi bliske ljude, često volite uvijeno pa i čudno izražavati. I ne samo u pisanoj formi. Zanima me da li ti to primjećuješ i ako primjećuješ, zašto smatraš da je to slučaj? Da li vas tako uče ili je to naprosto nekakvo vaše neformalno subkulturalno obilježje kojeg svjesno ili nesvjesno nakon godina provedenih u okrilju crkve poprimate? U svakom slučaju, osobama u općoj populaciji, pa čak i osobama u okviru intelektualne zajednice prenosite čudnu vibru dok komunicirate. Da li je to intencija ili ne, ja ne mogu znati, ali evo, pitam.
Također, osim što navedeni citat “zvuči čudno”, kritizirao sam to što je sadržaj tvrdnje prilično mlak i poprilično, van svake mjere, razvodnjen. Ili nešto tvrdiš, ili ne tvrdiš. Ovo što si napisao percipiram kao kritiku UIKE u koju ni sam ne vjeruješ. Ako je tako, zašto bi uopće netko čitao članak? (Osim vas koje to zanima).
I na kraju, jasnoća je vrlina. Intelektualna poniznost nije. Barem u mom svijetu.
E da, svaka kritika je dobronamjerna, ako je iskrena. Ne misliš valjda da nisam iskren?
1. Način izražavanja u ovom sažetku je tipičan za filozofsku akademsku zajednicu (barem onu koja je analitički usmjerena), a ona nije previše crkvena.
2. Ne, ne primjećujem uvijeni način izražavanja koji je specifičan za crkvi bliske ljude, a ne karakterizira neku drugu skupinu ljudi. Ako misliš da je kvalifikacija “plauzibilno” uvijena, onda nemam što reći doli preporučiti da više čitaš filozofsku literaturu.
3. Pročitaj članak i onda, ako misliš da je mlak i razvodnjen, dođi nešto napisati. Ne mislim da je razvodnjavanje (ili nejasnoća) kvalificirati izvjesnost svojih vjerovanja. Ako intelektualna poniznost u tvojoj knjizi nije vrlina, pogledaj preporuku pod brojem 2.
4. Nešto definitivno tvrdim, ali ne tvrdim s maksimalnom izvjesnoću. Stoga kvalifikacija “plauzibilno”.
5. Nije mi jasno što kažeš. “Ovo što si napisao percipiram kao kritiku UIKE u koju ni sam ne vjeruješ. Ako je tako, zašto bi uopće netko čitao članak? (Osim vas koje to zanima).” Znači – prema tebi – da bi čitao neki članak, autor tog članka treba vjerovati u ono o čemu piše? Zamisli da kažeš: “Ovo, Dawkinse, što si napisao percipiram kao kritiku teizma, u koji ni sam ne vjeruješ. Ako je tako, zašto bi uopće netko čitao knjigu?”
6. Čovjek bi pomislio da je želja kritizirati neki članak dovoljan motiv da taj članak i pročitaš.
@Hrvoje, ako dobro shvaćam, članak govori o tome da ti smatraš da UIKE MOŽDA ima problema sa koherentnošću? Nadam se da si za to iznio argumente u članku. Ako jesi, onda su tvoji argumenti valjani ili nisu i to će ocijeniti čitateljstvo. Ne vidim tu mjesto za nikakvu plauzibilnost. Ako si pak svojoj tvrdnji stavio apitet plauzibilna, meni to izgleda kao da ni sam ne vjeruješ u svoje tvrdnje. Ako je to tako, zašto ih uopće iznosiš? Ili, u čemu je problem stati iza svojih tvrdnji, pa makar bile i pogrešne? Intelektualna poniznost? OK, ali kao što rekoh, ne vjerujem u istu…
Jedini razlog zašto bi netko koristio riječ “plauzibilno” u ovom kontekstu je ukoliko prenosi svoje ili (češće) tuđe stavove, a ni sam nije siguran ili se ne želi izjasniti o ispravnosti takvih stavova. Možda je to uobičajeno u filozofskim krugovima, ali ja ne vidim zašto bi netko pisao članak o nečemu o čemu nema konkretan stav.
I da, prilično sam siguran da ni Platon ni Sokrat ni Aristotel pa čak ni Toma Akvinski nisu čitali filozofsku literaturu. A vas par bi vjerojatno i njima preporučili isto što i meni. 🙂 😛
Ok. Temeljna stvar je, koliko vidim da se iskristalizirala, ova: ne koristim riječ “plauzibilno” u značenju u kojem si opisao ovdje, a nisam svjestan ni da je itko u filozofskoj zajednici koristi na takav način. Plauzibilno znači nešto kao “uvjerljivo”, “opravdano je reći”, “ima evidencije za”; ukratko znači da afirmiraš nešto, ali ne s maksimalnom sigurnošću.
Toma i ekipa su definitivno čitali filozofsku literaturu. Platon je stalno bio u dijalogu s argumentima i idejama svojih prethodnika i suvremenika, Aristotel također, a onda još kritizirao Platona. Toma na svakom koraku navodi ideje, argumente, primjere… drugih filozofa. Svi su bili u filozofskom tijeku. Ako to znači da nisu čitali filozofsku literaturu, onda ju nitko nije čitao.
Možda je problem u tome što ti vjeruješ da postoje apsoluti pa imaš posebnu potrebu naglasiti kad u nešto ne možeš biti siguran? Ja ni u šta nisam siguran pa mi je možda zato čudno da to netko ide naglašavati.
I tvoji kolege na ovoj stranici počesto koriste riječ plauzibilno, a još češće u svojoj argumentaciji zastanu na njoj. Zanimljivo… morat ću ih priupitati zašto im je plauzibilno dovoljno, baš kao i tebi.
imbehind, proljev je tebi u glavi. Neću ni spominjati koja je glupost čovjeka napadati na temelju sažetka: moraš bit posebna vrsta zatucanog maloumnog konja uopće dobiti za to inspiraciju. Ja sam još blesaviji što me to ljuti pogotovo jer se radi o Kantu koji mi je drag pa mi njegovi kritičari odmah bude sumnju i blago idu na jetrica.
Dakle, što bi u-glavu-normalna osoba izvukla iz Jukovog sažetka? Prvo, da tip oće reć da je uvriježena interpretacija Kanta nekoherentna (vjerojatno ne tvrdi da je Kant nekoherentan jer nitko pa ni Kant ne zna šta je Kant htio reć). Tvrdi “plauzibilno” a ne “apsolutno” jer želi biti skromniji, braniti minimalnu tvrdnju da sagradi svoj case. Jel uspio il nije ne znam, treba pročitat kad se ovi obnovljeniživotovci udostoje objavit a sporiji su od feudalne birokracije. To je neko pravilo u objavljivanju znanstvenih članaka. Implikacije koje ti vadiš s proljevima i kojekakvim sadržajima tvoje pameti tu ne postoje i vrlo je lako shvatiti šta ovaj isusovački čovječuljak misli ako nemaš intelektualne sposobnosti radijatora i tumačiteljske sposobnosti retardiranog puža.
Da si uopće pročitao što sam napisao, onda ne bi tvrdio da čovjeka napadam radi sažetka. Ali nisi. Što znači da ne samo da si zatucani maloumni konj sa intelektualnom sposobnošću radijatora i tumačiteljskom sposobnošću retardiranog puža, nego si uz to i površan. A zanš šta, ja nevolim gubiti vrijeme na površne tipove… Dakle, ili se uozbilji ili, da se spustim na tvoj nivo, ODJEBI!
Pročitao sam ja dobro i vidim da pokušavaš kritizirati šta je tip napisao prije nego što si uopće pročitao članak. Pametnom dosta. Uz to što si bistar kao crijep, vidim da si i nemaštovit jer kradeš moje pošalice i rugalice.
Površan i uporan. Dobitna kombinacija.
Usput rečeno, što su to “religijske znanosti” u podnaslovu časopisa? 😀
A i ja se sjetim na vrijeme odgovoriti… Uglavnom, dragi ljudi, na taj način ne ćemo ovdje razgovarati. Razumijem da u žaru rasprave znaju pasti teže riječi i, uostalom, ne mora to uvijek biti loša stvar. No postoje granice i postoji mjera. Nikada još nismo cenzurirali niti brisali komentare i nemamo namjeru to početi raditi. Molim vas zato, ponašajte se kao gospoda. Natjerajte suparnika braniti svoje argumente, ne svoju čast. I Imbehinde, bez vulgarnosti nadalje. Dogovoreno?