Napomena: ova serija tekstova prijevod je niza o katoličkom pristupu modi, izvorno objavljen na blogu Josepha Shawa, lmschairman. Tri glavna teksta u nizu potpisuje gostujuća autorica pod nazivom „Queen of Puddings“. Zahvaljujemo dr. Shawu na ljubaznoj dozvoli prijevoda i prenošenja tekstova.
U prethodnom sam tekstu objasnila što smatram da treba biti polazišna točka za informirani katolički pristup odijevanju. Umjesto koncentracije na čednost po cijenu svih drugih čimbenika, trebamo na prvo mjesto staviti ljepotu – a čednost će prirodno slijediti. Govorim, dakako, o prosudbi za ljude koji cijene čednost. Možda objavim još jedan tekst o katoličkomu pristupu ljepoti, no, ovdje je dovoljno prepoznati da ljepota nije usputno pitanje o autentičnomu katoličkomu pristupu bilo čemu, a napose liturgiji, glazbi i molitvi. Nažalost, staviti čednost na prvo mjesto u pitanjima odijevanja prečesto znači žrtvovati ljepotu i eleganciju. Rezultat se takvoga pristupa odijevanju nikada ne bi trebao nazivati katoličkim odijevanjem, jer ljepota ima istaknuto mjestu u katoličkomu životu.
K tomu, trebamo izbjegavati osmišljavanje pravila koja bi svima katolicima diktirala odijevanje na sasvim određeni način. Nikada se u prošlosti od katolika nije zahtijevala bilo kakva uniforma ili odijelo koje bi ih prokazalo kao pripadnike njihove religije. Ukoliko se trebamo odijevati na način koji odstupa od kulture u kojoj živimo, utoliko to trebamo činiti što je moguće neprimjetljivije. Iznad svega, na osobnoj razini, trebamo se osjećati slobodnima (unutar velikodušnih parametara koje sam predložila u ova dva teksta) odjenuti se na način koji se čini prikladnim za svakoga od nas, usvojiti osobni stil te, koliko je god to moguće, uživati u izabiranju i nošenju naše odjeće.
Sad pogledajmo detalje. Što to zapravo znači kad izabiremo odjeću? Pa, mislim kako pomaže zapitati se nekoliko stvari svaki put kad vam je potrebna nova odjeća. Prvo:
Za koju je prigodu odjeća namijenjena?
To je, dakako, očito, ali je nevjerojatno koliko se ljudi time ne zamara. Nemojte nositi koktel haljinu na posao! Nemojte nositi radnu odjeću na misu! Nemojte nositi večernju odjeću tijekom dana! Ove vodilje, koliko se god činile očitima, većina modnih predvodnika zapravo sve više ignorira; uživajući u dekonstrukciji odijela, oni ih pomiču iz okruženja kojemu pripadaju. To je najzornije očitovao Alexander McQueen sa svojom traper-haljinom za bal, što je fascinantan primjer postmodernizma na djelu i odjelu koje se doslovno odlikuje neprikladnošću. Nažalost, taj je utjecaj bjelodan u svakodnevnom odijevanju; izgubili smo razumijevanje odjeće i njihova vremena i mjesta, bez protuteže bilo kakvog stila ili avangarde. Razborita osoba, međutim, zna da je pravo odijelo za pravu prigodu dio ispravnog (i stoga čednog) odijevanja.
Hoću li tu odjeću nositi navečer?
Večernja se odjeća poprilično razlikuje od dnevne. Visoke pete, koje se mogu činiti poprilično risqué tijekom dana, mogu dodati stila i elegancije večernjoj haljini; isto vrijedi za niži dekolte.[1] Naravno, možete si priuštiti puno više blještavila navečer: oslobodite te Swarovski kristale! Ali pazite da ih ne biste preslobodno nabacali preko svojeg misnog vela, što bi izgledalo poprilično nakinđureno. Što se tiče kristala na vašoj radnoj odjeći, pa, sigurna sam da vam ne moram reći kako će to izgledati vašem šefu.
Koje sam dobi?
Još jedna očita stvar, ali na određeni način najteža od svih. Mislim da je najteže mladim djevojkama, koje se dvadeset godina unaprijed, s lakoćom, odjenu kao svoje majke. Puno je teže pružiti smjernice za ovo, jer se često sva razlika nalazi u detaljima – od staromodne torbice koja uništi odijelo ili izvanrednog pojasa koji ga uzdigne iz dosade. Obratite, stoga, pažnju na detalje i pitajte se kakvu vrstu osobe možete vizualizirati u toj odjeći. Praktički govoreći, mislim da je važno izbjegavati i bezličnu odjeću, kao i onu koja vam se prilijepi za kožu. Ciljajte na odjeću u kojoj su konture vaše linije prikladne vašoj dobi: mlade bi žene, primjerice, trebale izbjegavati preveliko naglašavanje grudi, dok će zrelija, oblija figura vjerojatno izgledati najbolje u nečemu što klizi niz tijelo, umjesto da ga grli.
Kojega sam spola?
Nesretna i, nadam se, ne još dugo živa moda muške odjeće za žene i dalje postoji. Izbjegavajte bilo što muškobanjasto, osim ako ste, dakako, muškarac. Neću reći da nikada ne trebate nositi hlače, ali ako to činite, pazite da sve drugo što nosite nadoknađuje nedostatak ženstvenosti tog odjevnog predmeta. Budite svjesni da će, gledajući ženu koja nosi hlače, oči muškaraca ciljati direktno na njezino međunožje, stoga pazite da imate dugu bluzu ili tuniku koja se prostire ispod tog osjetljivog područja. Što se tiče odijela s hlačama – izuma đavla i zloglasnog Yvesa Saint Laurenta – neka bude anatema.
U kojem razdoblju živim?
Koliko god dražesna bila odjeća edvardovskoga ili viktorijanskoga razdoblja, danas ju se nažalost ne može nositi. Premda, ako imate sreće da vas se pozove na doista veličanstvenu zabavu, možete proći ako ju obučete navečer. Ili na šik odjevnu zabavu. Živimo u 21. stoljeću i nažalost nam nema izlaza. Međutim, zahvaljujući kreditnim nevoljama, vidimo nevjerojatno oživljavanje interesa za staru odjeću, što se može protegnuti čak do 1920-ih – stoga Vogue oživljava svoje stare uzorke. Ne mogu dovoljno preporučiti njihove vintage i retro linije – ako proizvodite odjeću (ili znate nekoga tko to može učiniti za vas), zasigurno se isplati uložiti u to. Postoje mnogi starinski online butici gdje možete pokupiti stvari od 5 do 5000 funti. Ako su vam džepovi doista duboki, možete nabaviti čak i starinskoga Balenciagu.
Kakvu poruku odašiljem?
Odjeća, premda može biti iznimno lijepa, ne treba ciljati na privlačenje previše pažnje. Izbjegavajte sve što previše hvata pažnju jer ćete u suprotnom nažalost privući samo pogrešnu vrstu pažnje. Ciljajte na shvatljivu eleganciju – ako uspijete, vidjet ćete da može biti sasvim zadivljujuća sama po sebi.
Odgovara li mi ta odjeća?
To je bitno kako bi dobro izgledali u bilo kojoj prigodi. Malo pažnje šivača koji točno zna gdje trebaju biti ramena i gdje trebaju ležati rukavi na jakni, može koristiti čak i nečemu što naizgled dobro pristaje. Puno je jeftinije od šivanja po mjeri, ali često s istim rezultatima. Prevelika odjeća, naprotiv, gotovo će neizbježno izgledati zastarjelo ili barem neuredno, dok premala odjeća može previše otkrivati ili biti neprikladna, kao i neugodna.
Što ću tome dodati?
Dodaci mogu upotpuniti ili uništiti komplet, stoga uzmite vremena ili izabrati stvari koje pristaju uz postojeće cipele, torbice, kapute itd., ili potrošite dodatno na dodatke. Ali budite svjesni da nisu samo haljine te koje mogu imati preniske krojeve – cipele također mogu izgledati nečedno, osobito ako su previsoke. Bilo koja torbica ima fatalnu tendenciju pokvariti elegantne haljine, kao i odijela. Znam, zamke su beskrajne, ali govorim vam kako stvari stoje.
Je li ta odjeća lijepa?
Najvažnije od svih pitanja. Odgovara li vam boja? Ima li haljina ili komplet jasne, elegantne linije? Je li napravljena od prirodnih vlakana, je li ugodna na dodir? Ne treba odašiljati posebnu poruku osim elegancije, možda suptilno svraćajući pažnju na neki poseban aspekt lica ili forme, ali ne više od toga. Odjeća bi vas trebala prezentirati, ne zasjeniti, stoga izbjegavajte bilo što previše upadljivo.
Kao što se katolicima govori da trebaju formirati svoju savjest kako bi razvili precizniji osjećaj za grijeh, tako trebamo formirati svoj smisao odijevanja. Nije lako i znam da će se mnogima to činiti kao gubitak vremena. Ali odjeća je dio naših života, sviđalo vam se ili ne, i ne možemo drukčije. Mislim da je, kroz proučavanje mode prošlih vremena, moguće zadobiti razumijevanje ljepote odjeće i mnogih, mnogih načina na koje se ona očituje. Bilo bi lako kad bismo svi mogli ujutro jednostavno navući vreću od glave do pete, ali se od nas kao katolika u tome – kao i u mnogim drugim stvarima – traži da slijedimo zahtjevniji put: poštivati Božje zakone bez povlačenja iz svijeta. Koliko god se moje smjernice činile nametljive, one su zapravo samo skup prijedloga, doprinos stalno evoluirajućoj situaciji. Nadam se, međutim, da kao katolici možemo pokušati ovladati barem jednim dijelom ove rasprave i osjećati se sigurnima da se ne moramo odijevati kao puritanci kako bi bili pravi katolici.
[1] Prevoditeljska napomena: koliko mi je poznato, ne postoji hrvatska riječ koja bi razjasnila razliku između engleske riječi neckline i cleavage. Autorica koristi riječ neckline. U hrvatskome se jeziku dekolte uobičajeno odnosi na odjeću koja znatno otkriva grudi, uz to najčešće gornji dio prsa i ramena – on može biti dubok ili plitak. U tekstu se misli na prednji izrez na haljini koji može biti niži ili viši, otkrivajući tako gornji dio prsa i ramena ali ne nužno grudi. S toga, riječ dekolte ovdje valja shvatiti u potonjemu smislu.
Izvorni članak: “A Catholic Approach to Fashion: Part 2”
-Queen od Puddings
Ovo je dobro rečeno, ne nositi radnu odjeću na sv. Misu, samo je to kroz tjedan puno kompliciranije, pogotovo ako ste cijeli dan u pokretu.
A što se tiče ove rečenice: ” Izbjegavajte bilo što muškobanjasto, osim ako ste, dakako, muškarac. Neću reći da nikada ne trebate nositi hlače, ali ako to činite, pazite da sve drugo što nosite nadoknađuje nedostatak ženstvenosti tog odjevnog predmeta. ” moj komentar je da je autorica kontradiktorna sama sebi. Sama prizna da odjevni predmet nije ženstven, ali ipak… ne kaže nemojte ga nositi nego eto uz izuzetak nosite ga.
Stvar je u tome da svaki izuzetak s vremenom postaje pravilo, i onda se nakon nekog vremena gubi pojam o izuzetku. Nitko ne zna ni kako je počeo, ni zašto je počeo, ni koja su pravila vezana uz izuzetak. Ljudi izuzetke koriste da bi na ‘mala vrata’ promijenili stvari.
Sama Biblija govori jasno i nedvosmisleno: “Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.” (Pnz 22, 5) i još Tako i žene u pristojnom odijelu sa stidljivošću i bistrošću da se kite, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenim (1 Tim 2, 9). Sv. Pavao priča o haljinama, a ne o hlačama…..
Ono što je jako zanimljivo, da novi prijevodi ne spominju riječ haljina, nego govore o skupocjenom odijelu (https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=61 na slijedećoj stranici je 2 poglavlje). To samo govori o ‘kvaliteti’ takvih prijevoda, jer da su hlače bile normalna odjeća onda bi o tome i sv Pavao pričao, a iz novog prijevoda se to uopće ne može razaznati.
Žene su masovnije počele nositi hlače tek polovicom 20 stoljeća. Na prigovor nekih kako se moramo prilagoditi ovom 21 stoljeću, ja ću pitati samo neka usporede ondašnju i današnju vjeru ljudi. Nekad su ljudi doslovno prolijevali krv za katoličku vjeru, a danas, kakvo nam je stanje? Je li to napredak ili nazadak u vjeri?
U Bibliji piše i da se ne smiju miješati dvije vrste tkanina u odjeći i svakave druge gluposti kojih se nitko više ne drži, tako da…
Zašto Božju Riječ nazivate glupošću?
Ako nešto niste upoznali, ne morate zato vrijeđati.
@ Anon
I to je ponašanje čovjeka od 45 godina.
E moj VEGETA
I naravno, još jedna žlica VEGETE
Anone, nemam Vam što reći jer trolate.
Podsjećate me na priču kad je jednom pustinjaku došla osoba u posjetu da ga ‘preodgoji’, i pošto se nije dala urazumiti pustinjak je pobjegao iz prostora gdje je boravio. E sad, da bi ta osoba zadržala važnost, onda je nastavila glasno pričati sama sa sobom, tako da se iz daljine činilo kako još raspravlja s pustinjakom.
Tako i Vi, valjda da bi se osjećali živi i prihvaćeni morate trolati…
Jedna od osnovnih stavki komuniciranja je da svoje mišljenje moraš izraziti na pristojan način i s uvažavanjem.
Vama definitivno nedostaje uvažavanje druge strane i naravno da ljudi onda ne žele komunicirati
Aninimno 2,
hvala na podršci. S onakvim razgovorom se dobije samo hrpa poruka koje zaguše smisao teme.
Ovo sam našao o trolanju
https://hr.wikipedia.org/wiki/Internetski_trol
Jedno je ne slagati se s nekim oko mišljenja, a drugo je uporno tupiti po svojim pitanjima i od drugih zahtjevati da mu podnose račune, kao što tu neki nažalost rade.
Moguće je da opet dobijem neko potpitanje 🙂
Ja postavljam pitanja, ali ne dobijam odgovore nego isprazne floskule ili ad homineme. Evo, ako te priupitam gdje sam ja to nekog uvrijedio, ti ćeš početi trabunjati o vegeti, umjesto da me citiraš.
85% građana su katolici, a isti ti vjernici se osjećaju ugroženo, kako u državi tako i na ovom forumu. Sapienti sat.
“M se drži toga 100% 😀 Ne jede ni rakove.”
U prvom svome komentaru se rugas čovjeku i još opravdavas svoju nekulturu . Ti si primjer primitivnog, bahatog i nekulturnog komuniciranja i kada te izbrisu onda izigravas žrtvu, uz to se konstantno sluzis lazima itd.
I naravno da ce na kraju bit jos jedna zlica Vegete
Kada ti napises glupost i to ti netko rece, onda cvilis i places ka tetkica da te netko vrijeđa.
Recimo ti si teološki totalno neobrazovan (Smeta vam što ne uvažavam vašu tvrdnju da je Bog napisao Bibliju? ), dakle na temelju ovakve izjave ja ti se mogu rugati da si teološko tele. Naravno, ne nekakvo zlatno kome se netko klanja nego imberlano tele koje ništa ne razumije. Pojma nemas zašto su u bibliji nastala nekakva pravila, kakve su bile tada okolnosti i sl., ali to te ne priječi da iz svoje teleće glave nešto proglasavas glupim. Znači kada ja kažem da si tele, to nije vrijeđanje nego ruganje koji ti kao tele zaslužujes. S druge strane kazes da su vjernici “sjebani, iracionalni, da im je štivo glupo”, a konstantno želiš komunicirati s takvim ljudima. Ti si , očito uz to što si primitivna rugalica , i nekakav mazohist. S obzirom koliko imas godina, vjerojatno i nisi tele nego onaj junac jerry iz kaštela koji je pobjegao iz svog kamenjara u zagreb. Jesi pobjegao iz “kamena”, ali “kamen” nije iz tebe. I ništa od ovoga nije ad hominem nego je ovo obično ruganje koji tvoj ljevičarsko-kamenjarski mozak jako dobro shvaća.
Evo necu te vise zvati Vegeta, od sada si Jerry.
Slušaj imbehind, ti si se čovjeku izrugiva da ne jede rakovove i sl., na drugom mjestu vjernike nazivas “sjebanima” itd. Licemjercino, kada se vec rugas i to nije vrijeđanje , onda tetkice igraj svoju igru. Nista od navedenog nije na osobnoj razini jer je činjenica da veze nemas o teologiji, a izvlacis teoloske zaključke.
Dakle, ništa nije na osobnoj razini nego je to lekcija iz asertivnog ponašanja koju očito nisi shvatio. Dakle, Jerry nije uvreda nego ruganje koje je po tebi ok. Čovjek u tekstu prije ti je rekao da ti je komentar glup, i odmah si se licemjeru uvrijedio da je to ad hominem.
Dakle Jerry, jedi to sto kuhas.
Mora da dobro ne vidim….. huh neka mi netko pomogne.
Anon tvrdi da ‘komuniciram sa vjernicima na javnom mjestu (ovaj portal) većinom na svjetovnim temema’, a bavi se pitanjem Biblije….. očito ne razumijem kako je Biblija postala svjetovna tema 🙂 ah da naravno ateistima je sve svjetovno….. I još jedan Anonov komentar kako se bavi samo svjetovnim temama “(Ionako se velika većina vjernika katolika ne pridržava Isusovog nauka, zašto bi vi bili izuzetak?)” Očito je da ga katolici uzmeniravaju. I to toliko da dolazi na portale da bi ih pokušao preodgojiti. I još se postavlja kao sudac prema njima. S takvim ljudima je nemoguće komunicirati jer oni odgovor već imaju. Oni ‘znaju’ da su ‘katolici grozni ljudi, licemjerni, netolerantni, ne pridržavaju se toga u što vjeruju’ i sad samo traže potvrdu te tvrdnje kroz provociranje da bi mogli reći ‘aha, ipak ste takvi kakvim sam mislio da jeste’.
Jedno vrijeme sam intezivno pratio medije i uvijek je sa lijevog ateističnog spektra bila izrazita netolerancija. Oni se zalažu za toleranciju sve do trenutka dok se mišljenja ne počnu razilaziti, a onda počnu padati maske.
Razlika između katolika i ateista: oni katolici koji drže do vjere će uvijek biti proglašavani netolerantnima jer kažu što misle. A ateisti se sakriju iza fraza tolerancije, međutim kad treba provesti stvar u djelo onda su izrazito netolerantni. Pa sami zaključite tko je vjerodostojnici u svojim iskazima: katolik koji kaže što misli (bez obzira koliko se to sviđalo nekome) ili ateist koji jedno govori a totalno suporotno radi.
Ateisti su toliko ‘tolerantni’ da bi sve u državi uredili prema svojim načelima….. i onda su za njih katolici ‘grozni’ ako se usude reći da se s nekim stvarima ne slažu pa evo i po pitanju mode. Ako se ne slažemo sa viđenjem ateista onda smo izrazito netolerantni po njihovim stajalištima …. i koje se sve fraze koriste za katolike… i da naravno ateistima je to zabavno. Bonton, kućni odgoj, ma to ne vrijedi za njih. Kad oni vrijeđaju druge e onda je to satira. A kad katolici zagrme e onda se otvaraju sudski progoni. Ali uzalud je gluhima govoriti… ovo je za one koji žele čuti.
Meni svjetnovne teme bez Biblije ništa ne znače, kao što kaže Propovjednik ‘ispraznost nad ispraznostima, sve je to ispraznost’. A ako se to nekome ne sviđa, ja ga ne tjeram da od mene pokušava nešto saznati… stvarno mu je širok internetski prostor
I vidim da je Anon zagadio već drugi post sa svojim komentarima, jer umjesto da se bavimo temom mi se bavimo jednim Anonom koji očito nema pametnijeg posla u životu od trolanja…. ali usput, čini i jednu jako dobro stvar s tim: bar se vjernici mogu javno osvjedočiti o tolerantnosti atesita 🙂
GospodineM,
Čovjek je Imbehindu napisao da mu je komentar “konfuzan i tupast”, a on se odmah žali da ga se vrijeđa, s druge strane on tekstove drugih ljudi naziva glupima, i kaze da to nije vrijeđanje. Ovo je definicija licemjerja. Vjernike naziva “sjebanima”, ruganje proglašava normalnim sve dok se on nekome ruga. Kada netko počne komunicirati njegovim stilom…
Evo katolici uvjerite se sami što kaže ateist: “Mi ateisti se zalažemo za toleranciju i nemamo ništa protiv vaše vjeroispovjesti sve dok su vaši stavovi koji iz te vjeroispovjesti proizlaze tolerantni.”
Eto, mi bi trebali vjerovati i ponašati se s vjerom onoliko koliko nam to žele dopustiti ateisti (ili netko treći)- a sve preko toga će oni proglasiti netolerancijom. Znači, za druge ćemo biti ‘dobri katolici’ samo ako ćemo prihvaćati njihove principe života…. eto bolje je biti popljuvan i proganjan, nego postati ‘tolerantan katolik’
Tako da slijedeći put kad naletite na to da vam netko proba prodati frazu o ‘ateističkoj toleranciji’ svjetite se ovoga…
Kako se slijepcu se ne može objasniti što je crvena boja, tako se ni ateistu ne može objasniti moda….
Dragi M, a kako bi se drugačije mi ateisti trebali ponašati? Ne radi se o tome da mi nešto “dopuštamo” već bi vi sami trebali znati gdje je granica. Svi mi živimo u istoj državi i zajedno nas veže društveni ugovor u obliku Ustava RH. Mi ne tražimo ništa drugo nego da se taj ugovor poštuje i da se ne mijenja. RH je ustavna republika i ustav bi trebao biti obaveza svim građanima da ga čuvaju, a ne da ga pokušavaju potkopati ili promijeniti. Znate kako se već kaže: “Ako vam ne paše, odselite.”
Ateisti, nereligiozni pa i dobar dio vjernika smatra da se Ustav ne poštuje od strane prvenstveno HKC, a ako ste iole pošteni, priznat ćete da je sve što je crkva stekla zadnjih 30 godina stekla kroz svoj simbiotski odnos sa vlašću. Stekla je i neke stvari što nije trebala steći, a mi ateisti samo tražimo da se odnos HKC i države uredi sukladno Ustavu. (npr. Vjeronauk).
Vaše ponašanje bi, sukladno ustavu, a što se tiče vjere trebala biti vaša privatna stvar i najmanje me se ne tiče što privatno radite. Ono što me se tiče je to kad vaša religija utječe i na ostale građene koji nisu vjernici na način da plaćaju poreze od kojih se HKC financira, plaćaju vjeronauk i plaće vjeroučiteljima, plaćaju održavanje crkvi itd.
Ne znam zašto bi takav stav ateista smatrali agresivnim. Ako želite financirati HKC, financirajte je sami. Ako želite vjeronauk u školama, plaćajte vjeroučitelje sami, ako želite graditi crkve, gradite ih svojim novcem. Ukratko, otimate nam novce već 30 godina,a vrijeđa vas što se mi oko toga bunimo.
Na kraju, mislim da radite veliku štetu sami sebi. Jer sada ste u većini, a kako je krenulo, već za 50 godina se možete naći u manjini i vodite računa da ćete tada biti tretirani onako kako vi sada tretirate druge. I nemojte to shvaćati kao prijetnju, već kao dobronamjeran savjet… (Ja ne želim da Crkva nestane, jer sam kulturni kršćanin koji posjećuje Crkvu možda i više od nekih vjernika. Samo želim da djeluje odvojeno od države, kako Ustav nalaže)
Zanimljivo je kako ateisti vole nametati svoja viđenja Biblije i mode. I usput zaboravljaju što su radili u prošlosti. I po meni je riječ suživot katolika i ateista izmišljotina. Jer to znači harmoničan odnos. A mi imamo sve prije nego harmoničan odnos. Puno bolja riječ je podnošljivost, tj, do koje granice smo spremni tolerirati sugovornika, jer evo praksa pokazuje uvijek će biti nezadovoljnih, tj. uvijek će se netko buniti da su mu pogažena prava. I zato je utopija sustav u kojem bi se svi osjećalo dobro, a imaju različite poglede na život.
Ateisti vole zaboravljati prošlost. 40-ak godina su bili na vlasti i da vidimo kako su proveli floskulu o ravnopravnosti za sve. Od neradnih dana u bivšij yugi, koliko ih je bilo vezano na neki katolički blagdan? Nijedan! Eto koliko su cijenili katolički pogled na ovaj svijet i katolike koji su živjeli u toj državi. I gle začudo nisu se bunili za takvu ‘toleranciju’
Ajmo dalje, na jednom linku sam našao kako to ateisti rade:
korak 1: poziv na suradnju: ‘Ostavimo za sada na stranu spor o raju na nebu, borimo se zajedno s onima koji vjeruju u raj protiv pakla na zemlji, pakla čiji plamen obuhvaća i katolike i nekatolike’, napisao je Tito
korak 2: hvaljenje kako su dobili suradnike: “Naime, dio svećenika se u Drugom svjetskom ratu odmetnuo od crkvene hijerarhije i svrstao uz Narodnooslobodilački pokret. ”
korak 3: uvođenje ‘demokracije’: Zanimljivo je da je pitanje vjeronauka u školama revolucionarna vlast odlučila staviti na odlučivanje roditeljima. Već 1943. krčki biskup Josip Srebrnić zbog toga je uputio žalbu ZAVNOH-u, na što mu je odgovoreno da je ‘NOP demokratski pokret, pa se taj demokratizam provodi po čitavoj liniji javnog života’ te kako ne mogu dopustiti da se djeca roditelja koji to ne žele prisilno podučavaju nauku vjere.
korak 4: isključivanje preostalih neistomišljenika iz vlasti 1952/53: https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Franjo_Ga%C5%BEi
korak 5: 1953. izbacivanje vjeronauka iz škola
http://www.vjeroznanci.com/content/view/58/73/lang,hrvatski/
Zanimljivo, sami su se eksponirali 🙂 Evo linka, to je politika i ostale stvari ovdje ne komentiram, nego sam ga uzeo da pokažem ateistički modus operandi o ravnopravnosti, od prvog poziva na suradnju pa dok nisu preuzeli vlast i onda nametanje vlastitih gledišta.
I sam link je izrugivanje, pa eto to je za njih satira, naravno, oni to mogu…
https://www.portalnovosti.com/u-ime-tita-partizana-i-antifasizma-svetoga
Toliko o ‘tolerantnim’ ateistima čijih predstavnika i ovdje ima….
Žao mi je ako sam vas uvrijedila.
Nisam rekla da je cijela Biblija glupost, nego da u njoj pišu neke stvari koje mi se čine, u nedostatku bolje riječi, glupima. Ili barem nepotrebnima, ako vam je tako draže. Kojekakvi propisi u Levitskom zakonu su samo jedan primjer, drugi su beskonačna nabrajanja rodoslovlja glavnih likova, i tako dalje.
Prihvaćena isprika.
Ne radi se tu o tome da bi mi morali razumjeti sve što piše u Bibliji, nego se radi o tome da dopustimo da nas Božja Riječ koju čujemo/pročitamo djelovanjem Duha Svetoga mijenja. Zato ako neke stvari čovjek ne razumije, to ne znači da su nepotrebne. Za ondašnje ljude su imale itekako smisao. A i za nas danas imaju smisao, jer na kraju krajeva možemo svoje ime staviti umjesto bilo kojeg imena u Bibliji, i onda vidimo da je to ujedno i naš osobni životni put. Za bilo koju glupost/grijeh koji smo napravili vidimo da je to već poznato…. ljudsko srce je isto, samo se promijenila pozornica života. Ako nešto ne razumijemo, ne treba se opterećivati, jer ima puno stvari koje čovjek razumije ali mu se zbog vlastite lijenosti teško pokrenuti.
Ako čovjek svojim raciom mozga nad Božjom Riječi, neće apsolutno ništa izvući iz toga. Književnici u Izraelu su savršeno poznavali zakon, pa nisu prepoznali Mesiju. Isto kao ni farizeji. Zato, pošto je Biblija napisana po nadahnući Duha Svetoga, taj isti Duh onda može po toj istoj Riječi djelovati na nas ponaosob. I na kraju krajeva, ako ste možda primijetitli, dešava se da istu Riječ koju čitate danas i npr za 15 dana, mogu Vam donijeti potpuno drugačije nadahnuće odnosno smisao jer nas upućuje na rješavanje baš nekog tekućeg problema.
Ono što je bitno istaknuti, da vjernici nemaju prava na temelju Božje Riječi donositi vjerske istine i moral jer je to pridržano crkvenom naučiteljstvu. Ono sve što sam komentirao, uvijek se pozivam na nauk Crkve. Naravno da mogu imati i svoja mišljenja, ali po nauku i moralu dužan sam slijediti nauk Crkve. Zato katolici imaju i Bibliju kao i Tradiciju (Crkveni nauk). I obje stvari su važne.
Rodoslovlje, ima jedna stvar koja je mene taknula. Pogledajte rodoslovlje Isusa Krista… Rahaba je bila bludnica. A ipak, Isus ne odbacuje tu lozu nego naprotiv nije mu problem ako čovjek traži obraćenje. Isto tako, u rodoslovlju se spominje i bivša Urijina žena (zanimljivo, nije navedeno njeno ime Mt 1, 1-17), a znamo za Davidovu glupost…. eto preko tih i takvih ljudi se jednog dana rodio Josip koji je svojim životom posvjedočio pravednost i svetost.
I vezano uz modu, danas sam naletio na ovaj video:
https://www.youtube.com/watch?v=bhrRoi916AY – oko 4:45 pogledati kakav plan su imali masoni. Nisam turbo u engleskom, ali sam uspio poloviti poantu. Ni ja to nisam znao 🙂
Možda ne bi bilo loše da netko obradi temu o kipovima Pachamame , to mi se čini poprilično zanimljivo, a vidim i da zbunjuje vjernike