„Zašto se baviti apologetikom?“, pitanje je koje smo imali prilike analizirati u prethodna tri nastavka ovoga niza. Vidjeli smo da postoje dobri razlozi za bavljenje apologetikom: ne samo da nam zdrav razum, Sveto pismo i Učiteljstvo nalažu bavljenje tom teološkom disciplinom već nam apologetika pomaže i u inkulturaciji evanđelja, odnosno u stvaranju kulturne klime u kojoj je racionalno i smisleno pristajati uz kršćanstvo. U ovomu ćemo pak tekstu predstaviti važnost apologetike za duhovni život. Drugim riječima, promotrit ćemo koju pomoć apologetika može ponuditi u utvrđivanju vjernika u njegovoj vjeri.
5) Utvrđivanje vjernika u njegovoj vjeri
Ipak, prije nego što usmjerimo svoj pogled na to pitanje, treba odgovoriti na sljedeće: „Kako apologetika može biti od koristi za duhovni život kršćanina? Nije li katolička apologetika usmjerena prvenstveno prema pripadnicima drugih kršćanskih konfesija, nekršćanima i nevjernicima?“
Kao što smo imali prilike vidjeti u prvomu nastavku ovoga niza, cilj je apologetike 1) nevjernicima pokazati istinitost kršćanske vjere, 2) utvrditi vjernike u njihovoj vjeri te 3) otkriti i istražiti veze između kršćanske doktrine i drugih istina (usp. Craig 2008, Uvod). Time nam postaje jasno da apologetika ne služi samo kako bismo potaknuli promjenu mišljenja kod skeptika i pripravili put za evanđelje (eksterna apologetika) već je usmjerena i prema kršćanima (interna apologetika). Štoviše, kao što napominje američki apologet James K. Beilby, apologetski su razgovori s kršćanima češći negoli sa skepticima i agnosticima (usp. Beilby 2011, 1. poglavlje). Drugim riječima, apologetika će češće biti tema naših razgovora s katolicima nego s nekatolicima. Stoga je svrha interne apologetike osnažiti duhovni život vjernika, ukloniti intelektualne prepreke, pomoći razjasniti probleme i time otkloniti sumnje (ibid). Imajući to u vidu, promotrit ćemo četiri načina kako apologetika može pomoći vjernicima.
a) Apologetika pomaže produbiti naš duhovni život
Prvo, apologetika pomaže produbiti duhovni život vjernika. Holly Ordway objašnjava
„[Apologetika] pomaže kršćanima osnažiti i produbiti njihov vlastiti duhovni život, pokazujući im kako se sva crkvena učenja uklapaju u duboko smislenu cjelinu; omogućuje ljudima prepoznati herezu i odbaciti ju prije nego što učini štetu (a naša moderna kultura promiče herezu u brojnim suptilnim oblicima!); pruža temelj za potpunije razumijevanje Pisama i kršćanske doktrine, a time i dobivanje više duhovne i intelektualne hrane iz propovijedanja, poučavanja i duhovnoga štiva. I, naravno, apologetika kršćanima pomaže drugima govoriti o vjeri s većim pouzdanjem i djelotvornošću, a time i ojačati vjeru obitelji i prijatelja kao i pomoći nevjernicima susresti Našega Gospodina.“[1]
Na drugomu mjestu Ordway objašnjava da nam je kao kršćanima potrebno obraćenje, svakodnevno ponovno orijentiranje prema Kristu, obnova i produbljivanje našega predanja, rast u znanju i ljubavi prema Bogu. „Salijeću nas konkurentske tvrdnje za odanost našega srca i uma; stalno nas se kuša, ometa i zbunjuje; trebamo se hraniti i jačati um, srce i volju“ (Ordway 2017, Uvod).
b) Apologetika nas čini samopouzdanijima u navještaju vjere
Kao što je Ordway već naznačila, apologetika nam ne pomaže samo produbiti duhovni život nego nam i pomaže govoriti drugim ljudima o vjeri s većim pouzdanjem i djelotvornošću. Te se teme dotiče i William Lane Craig koji napominje da nam apologetika, učvršćujući našu vjeru, pomaže u zadaći evangelizacije. Naime, znati zašto vjerujem i u što vjerujem učinit će nas samopouzdanijima u dijeljenju svoje vjere s drugima (usp. Craig 2010, 1. poglavlje). Craig na drugomu mjestu objašnjava da
„mnogi kršćani ne dijele svoju vjeru s nevjernicima jednostavno iz straha. Boje se da će im nekršćani postaviti pitanje ili iznijeti prigovor na koji ne mogu odgovoriti. I tako odlučuju šutjeti i time sakriti svoju svjetiljku ispod posude, neposlušni Kristovoj zapovijedi. Apologetska obuka golemi je poticaj za evangelizaciju jer ništa ne ulijeva pouzdanje i odvažnost više od spoznaje da posjedujem dobre razloge za ono u što vjerujem i dobre odgovore na uobičajena pitanja i prigovore koje nevjernik može postaviti. Zdrava apologetska obuka ključ je neustrašive evangelizacije. Na taj i na brojne druge načine apologetika nam pomaže izgrađivati tijelo Kristovo jačajući pojedinačne vjernike.“[2]
c) Apologetika kao pomoć u vremenima sumnje
Nadalje, osim što produbljuje naš duhovni život i jača naše samopouzdanje u navještaju evanđelja, apologetika nam može pomoći ne izgubiti vjeru kada nas počnu opsjedati sumnje. Naime, oslanjati se isključivo na emocije može nas dogurati samo do određene razine, a onda će nam biti potrebno nešto konkretnije. Ne mislim pritom samo na apologetsku izobrazbu već i na potrebu upoznavanja s katoličkim naukom. Naravno, apologetika nije jamstvo da ćemo u vremenima sumnje i rvanja ostati vjerni, ali može biti od pomoći. Kao što Craig ističe: „Kada prolaziš kroz teška vremena i Bog se čini dalekim, apologetika ti može pomoći sjetiti se da se tvoja vjera ne temelji na osjećajima, nego na istini i stoga moraš ustrajati u njoj“ (Craig 2010, 1. poglavlje).
K tomu smo svjedoci da mnogi mladi ako ne teoretski, onda barem praktično raskrštavaju s Crkvom nakon krizme, a jedan od razloga jest upravo taj što im nedostaje apologetska izobrazba. Dio njih postaje takoreći „lak plijen“ za nastavnike, profesore ili intelektualce koji se služe argumentima kako bi se obrušili na njihovu vjeru. I dok mnogi mladi nastavljaju ići na misu iz poštovanja prema svojim roditeljima, jednom kada napuste gnijezdo te se nađu u društvu koje je skeptično ili nenaklonjeno prema kršćanstvu, ako nisu dobro potkovani, brzo bi mogli potpuno napustiti svoju vjeru. Ukratko, u sekulariziranomu okružju prožetomu relativizmom i skepticizmom neće trebati dugo da obrana popusti ako naša vjera nije racionalno potkovana.
I dok je dobro i hvale vrijedno u obitelji njegovati zajedničku molitvu, čitanje Svetoga pisma i voditi redoviti sakramentalni život, tomu je potrebno pridodati i apologetsku izobrazbu. Roditelji tako imaju zadaću biti prvi apologete svojoj djeci ukazujući im već od rane dobi na razloge za vjerovanje. Roditelji trebaju biti adekvatno obučeni u apologetici, no to isto (pa i više) vrijedi za svećenike i katehete koji ne smiju zanemariti apologetiku u svojemu poučavanju.
d) Apologetika u službi prevladavanja površnosti
Konačno, apologetika nam može pomoći prevladati površnost koja je raširena u današnjoj kulturi. Bavljenje apologetikom usmjerava nas na najdublja životna pitanja: pitanja o Božjoj opstojnosti i njegovoj naravi, postanku svemira, dobru i zlu, smislu života, na problem patnje i zla itd. Promišljati o tim pitanjima, uhvatiti se u koštac s njima dovest će do promjene u nama samima i u našemu pogledu na svijet. Craig objašnjava:
„Postat ćeš promišljenijim i svestranijim. Naučit ćeš razmišljati logički i analizirati što drugi ljudi govore. Umjesto da stidljivo govoriš: ‘Ovako se osjećam o tomu – to je samo moje mišljenje, to je sve’, bit ćeš u stanju reći: ‘Ovako razmišljam o tomu i ovo su moji razlozi…’ Kao kršćanin počet ćeš imati dublje razumijevanje kršćanskih istina o Bogu i svijetu i vidjeti kako se uklapaju u kršćanski svjetonazor.“[3]
Ukratko, apologetika nam pomaže: 1) osnažiti naš duhovni život; 2) učiniti nas samopouzdanijima u dijeljenju svoje vjere s drugim ljudima; 3) ne izgubiti vjeru u vremenima nesigurnosti i sumnje; te 4) prevladati površnost i steći dublje razumijevanje kršćanskih istina i svijeta oko nas. Ipak, kao što nam očituje druga točka, apologetika igra važnu ulogu u kontekstu evangelizacije, a upravo će to biti tema sljedećega nastavka.
Addendum: O sumnji i sumnjama
Kratko bih se osvrnuo na problem sumnje. Najprije je potrebno učiniti razliku između sumnji ili neodgovorenih pitanja koja nas muče i sumnje kao psihološkoga stanja trajne neizvjesnosti.
Što se sumnji u prvomu smislu tiče, one su dobre jer upućuju na želju da rastemo u znanju i razumijevanju. Ordway objašnjava: „Ako je naša vjera istinita, ne trebamo se bojati ni jednoga pitanja! Ako se s njom pravilno postupa, ova vrsta sumnje dovest će do pronalaska odgovora i stoga, nadamo se, jače vjere“ (Ordway 2017, 7. poglavlje). Drugim riječima, pronaći odgovor na naše sumnje može osnažiti našu vjeru i duhovni život.
Sumnja kao stanje uma mnogo je složenija. Ordway napominje da je potpuno prirodno da velike promjene unesu nemir u naš život, ali pitanje je što činimo s tim stanjem uma. Prepoznamo li to stanje te ga počnemo rješavati, onda je to potpuno zdravo i, doista, vrlo će vjerojatno dovesti do snažnije vjere pod uvjetom da postoje osobe koje su voljne i u stanju odgovoriti na naša pitanja (ibid).
Međutim, postoji sumnja koja je stanje volje, a ne intelekta. Možda smo dobili sve potrebne informacije i sva objašnjenja, ali svejedno se držimo neizvjesnosti. Nekima pristajanje uz takvu vrstu neizvjesnosti služi kao izlika da nastave činiti ono što znaju da je pogrješno. No u drugim je slučajevima neizvjesnost posljedica neshvaćanja naravi istinske vjere: osoba mora osjećati izvjesnost o nečemu kako bi doista mogla vjerovati (ibid). Prema tome, ako nekomu nedostaje taj osjećaj izvjesnosti, ostat će u stanju sumnje. Temeljni je problem s idejom da je subjektivna izvjesnost potrebna za vjeru što je riječ o lažnomu očekivanju. Ordway objašnjava:
„Budući da smo konačna stvorenja, nikada ne možemo znati ili u potpunosti razumjeti sve; mora uvijek postojati određena neizvjesnost u našemu životu, a ipak svejedno možemo djelovati. Vjerujemo svojim prijateljima; radimo planove za budućnost; činimo čitav niz odluka s potpuno razumnim uvjerenjem bez izvjesnosti. Čak donosimo mnogo odluka koje mijenjaju naš život bez bilo izvjesnosti bilo uvjerenosti, već jednostavno s promišljenim sudom da je to najbolji put. Pitanja vjere nisu ništa drugačija od drugih odluka. Ne možemo znati sa stopostotnom sigurnošću da je određena ponuda za posao najbolja za prihvatiti ili da je mudro vjenčati se za određenu osobu; možemo samo donijeti sud i djelovati u skladu s njim. Ne djelovati također znači donijeti odluku. Želja za lažnom, matematičkom izvjesnosti o pitanjima vjere kamen je spoticanja mnogima koji su inače uvjereni; treba im u ovomu trenutku pokazati da je vjera pitanje volje, a ne intelekta.“[4]
K tomu, sumnja može postati nešto čemu se udovoljava pogotovo u naše današnje doba kada se na jasnoću i izvjesnost u pitanjima religije gleda kao uskogrudne ili zadrte (ibid). Ordway napominje da odbiti potragu za jasnoćom ili odbiti prihvatiti istinu i krenuti dalje nije isto kao iskrena neizvjesnost, već je riječ o moralnomu problemu: „Ako bi netko odbio ikad provjeriti stanje svoga računa u banci, preferirajući uzbuđenje zbog neznanja hoće li neka određena kartična transakcija biti odobrena ili ne, ne bismo rekli da je otvorena uma; radije, nazvali bismo ga neodgovornim.“[5]
Smatram da apologetika može pomoći bilo osobama s neodgovorenim pitanjima (sumnjama) bilo osobama u psihološkomu stanju trajne neizvjesnosti (sumnja). Što se sumnje kao stanja uma tiče, ponuditi dobre odgovore ponekad neće biti dovoljno i osoba će iz ovoga ili onoga razloga odbiti naše odgovore. Niti ćemo u takvim situacijama pribjeći prisili niti nekoj vrsti mlakoga kršćanstva koja ublažuje i razvodnjuje nauk kako bi bio ugodan ušima modernoga čovjeka. To nas dovodi do pitanja o tomu kako bi se apologet trebao odnositi prema drugima te koje bi kvalitete i vrline trebao usvojiti i njegovati, odnosno kakvi bi trebali biti njegov um i njegovo srce. O tomu ćemo razmišljati u posljednjemu nastavku ovoga niza.
Konačno, sumnja može zahvatiti ljude zbog trpljenja i bolesti. Što učiniti u takvim slučajevima? Nismo tada pozvani biti Jobovi prijatelji koji su želeći „obraniti“ Boga, potpuno zanemarili svoga prijatelja. Radije, pozvani smo biti uz te osobe, moliti s njima i za njih, našim primjerom dati do znanja da im je Bog blizu, da ih ljubi i usmjeriti im pogled na to da patnja može biti otkupljujuća i da ju mogu prikazati Našemu Gospodinu kako za sebe tako i za druge.
Luka Ilić
Korištena literatura
a) James K. Beilby. 2011. Thinking About Christian Apologetics: What It Is and Why We Do It (Downers Grove, IL: InterVarsity Press). Kindle.
b) William Lane Craig. 2010. On Guard: Defending Your Faith with Reason and Precision (Colorado Springs, CO: David C. Cook). Kindle.
c) William Lane Craig. 2008. Reasonable Faith: Christian Truth and Apologetics (Wheaton, Illinois: Crossway). Kindle.
d) Holly Ordway. 2017. Apologetics and the Christian Imagination: An Integrated Approach to Defending the Faith (Steubenville, Ohio: Emmaus Road Publishing). Kindle.
[1] “It helps Christians to strengthen and deepen their own spiritual lives, by showing them how all the teachings of the Church fit together into a deeply meaningful whole; it enables people to recognize heresy and reject it before it does harm (and our modern culture promotes heresy in many subtle forms!); it provides a foundation for understanding the Scriptures and Christian doctrine more fully, and thus for gaining more spiritual and intellectual nourishment from preaching, teaching, and devotional reading. And, of course, apologetics helps Christians to speak about the Faith to others with greater confidence and effectiveness, and thus to strengthen the faith of family and friends as well as to help non-believers encounter Our Lord” (Ordway 2017, 1. poglavlje).
[2] “Many Christians do not share their faith with unbelievers simply out of fear. They’re afraid that the non-Christian will ask them a question or raise an objection that they can’t answer. And so they choose to remain silent and thus hide their light under a bushel, in disobedience to Christ’s command. Apologetics training is a tremendous boost to evangelism, for nothing inspires confidence and boldness more than knowing that one has good reasons for what one believes and good answers to the typical questions and objections that the unbeliever may raise. Sound training in apologetics is one of the keys to fearless evangelism. In this and many other ways apologetics helps to build up the body of Christ by strengthening individual believers” (Craig 2008, Uvod).
[3] “You will become more thoughtful and well-rounded. You’ll learn how to think logically and to analyze what other people are saying. Instead of saying sheepishly, ‘This is how I feel about it—it’s just my opinion, that’s all,’ you’ll be able to say, ‘This is what I think about it, and here are my reasons.…’ As a Christian, you’ll begin to have a deeper appreciation of Christian truths about God and the world and see how they all fit together to make up a Christian worldview” (Craig 2010, 1. poglavlje).
[4] “Since we are finite creatures, we can never know everything or understand everything completely; there must always be some uncertainty in our life, and yet we act anyway. We trust our friends; we make plans for the future; we make all sorts of decisions in entirely reasonable confidence without having certainty. We even make plenty of life-changing decisions without either certainty or confidence, but simply with a reasoned judgment that it’s the best course. Matters of faith are no different from any other decision. We can’t know with 100 percent certitude that a particular job offer is the best one to take, or that it is wise to marry a specific person; we can only make a judgment and act on it. Not to act is also to make a decision. A desire for a false, mathematical certainty about questions of faith is a stumbling block to many who are otherwise convinced; they need to be shown that at this point, faith is a question of the will, not of the intellect” (Ordway 2017, 7. poglavlje).
[5] “If someone refused to ever check his bank balance, preferring the excitement of not knowing whether or not any particular debit-card transaction would be approved or denied, we would not call him open-minded; rather, we would call him irresponsible” (ibid).
Uvod u apologetiku:
- Uvod u apologetiku I: Što je apologetika?
- Uvod u apologetiku II: Zdrav razum, Sveto pismo i apologetika
- Uvod u apologetiku III: Katolička Crkva o apologetici
- Uvod u apologetiku IV: Apologetika, ljepota i inkulturacija evanđelja
- Uvod u apologetiku V: Apologetika i duhovni život
- Uvod u apologetiku VI: Apologetika i evangelizacija
- Uvod u apologetiku VII: Odakle početi?
- Uvod u apologetiku VIII: Najbolja apologetika