U jeku trenutne rasprave o pobačaju koju je izazvao tzv. „slučaj Čavajda”, naišao sam na jedan argument koji se nerijetko može čuti od strane pobornika ubijanja nerođenih. Riječ je o tzv. argumentu iz nesigurnih pobačaja (eng. back-alley argument), a ide otprilike ovako:
„Ako bismo zabranili pobačaj, onda bi žene odlazile u ilegalne pobačajne klinike s neadekvatnim sigurnosnim i higijenskim uvjetima, a pobačaje bi u velikome broju slučajeva obavljale osobe bez odgovarajuće medicinske struke. Ne samo da bi to moglo dovesti do toga da bi one žene koje bi se u takvim uvjetima odlučile na pobačaj pretrpjele fizičke povrjede poput infekcija, krvarenja ili neplodnosti već bi to moglo dovesti i do smrti brojnih žena. Prema tome, kako bismo izbjegli tu opasnost, pobačaj treba ostati legalan i siguran. Štoviše, trebali bismo pobačaj učiniti što sigurnijim kako bi negativne posljedice za ženu bile što manje.“ (Na jednu verziju ovoga argumenta naišao sam kod grofdarkule.)
Sigurni pobačaji? Kako za koga
Međutim, je li riječ o dobrome argumentu? Naravno da nije. Štoviše, smatram da je argument iz nesigurnih pobačaja potpuno promašen i duboko pogrješan. Prvo, primijetite da se čitava stvar temelji na manipulaciji riječju „sigurno”. Možemo se pitati za koga točno želimo pobačaj učiniti sigurnim? Definitivno to nije za nerođeno dijete jer pobačaj predstavlja hotimično i izravno usmrćivanje istoga.
K tomu, primijetimo da ovim argumentom pobornik pobačaja implicira da je spreman žrtvovati ljudsko biće radi navodne sigurnosti žene zato što nerođeno dijete ne smatra osobom (o tome je li zigota/fetus osoba možete čitati ovdje i ovdje) ili, u najmanju ruku, zato što ga smatra manje vrijednom osobom. No to je nešto što pobornik ubijanja nerođenih tek treba dokazati, a ne pretpostaviti.
Analogija naručenoga ubojstva
Nadalje, kao što smo na Konzervativcu u više navrata argumentirali (vidi također ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje), pobačaj je namjerno usmrćivanje nevine osobe/ljudskoga bića. No ako pobačaj doista jest ubojstvo, to bi onda značilo da želimo ubijanje nevinih osoba učiniti što sigurnijim i staviti pod kontrolu države.
Da bismo prepoznali koliko je ova pozicija duboko pogrješna, zamislimo sljedeći scenarij. Dolazi neki političar i kaže da je potrebno zakonski regulirati naručena ubojstva. Naime, takva ubojstva često mogu biti krvava i mučna, a žrtve koje uspiju preživjeti mogu ostati osakaćene. Cijene „usluge“ mogu biti astronomske, dostupnost loša, a kvaliteta „usluge“ varira od nevještih do vrsnih izvršitelja. Umjesto tajnovitih sastanaka u mračnim uličicama i dogovaranja s nerijetko nevještim ubojicama kojima se zna dogoditi da neuspješno obave svoju zadaću, naš političar predlaže da država postane ovlaštena za naručena ubojstva. Ona će ponuditi vrhunske izvršitelje „usluge“ i najbolju moguću opremu kako bi se ubojstvo učinilo što učinkovitijim, a za žrtvu što bezbolnijim. Sastanci će se pak moći održavati u za to ovlaštenim uredima, a izvršenje ubojstva moći se obaviti u odgovarajućim državnim centrima. Cijena će „usluge“, naravno, biti povoljna i ista za sve, a naš se političar nada da će vremenom „usluga“ postati besplatna. Naš nam vrli političar objašnjava da će ozakonjenje naručenoga ubojstva i njegovo stavljanje pod državnu ovlast omogućiti osobama da na što sigurniji način imaju pristup toj „usluzi“. Umjesto silnoga prikrivanja tragova i tajnih sastanaka s plaćenim ubojicom zbog straha od reperkusija poput zatvorske kazne, muškarac ili žena lijepo će moći otići u državni, županijski ili općinski ured, ispuniti koji formular i država će mu omogućiti ubojicu koji će žrtvu dovesti u odgovarajući centar i ubiti je što bezbolnije moguće.
Suosjećate li s naručiteljima i izvršiteljima naručenih ubojstava? Jeste li spremni zalagati se za ozakonjenje naručenih ubojstava sada kada imate jamstvo da će biti sigurna za naručitelja i izvršitelja, a što bezbolnija za žrtvu? Je li vas političar uvjerio u to da naručena ubojstva legaliziramo i stavimo pod ovlast države? Ili pak smatrate da bi država trebala učiniti svaki mogući napor da iskorijeni takve aktivnosti jer su duboko pogrješne? Ako se slažete s potonjim, zašto bi u slučaju pobačaja, koji predstavlja hotimično i izravno ubijanje nevine osobe, bilo drugačije? Štoviše, budući da je riječ o naručenome ubojstvu, umjesto da se radi na širenju njegove dostupnosti, trebalo bi se raditi na njegovoj zakonskoj zabrani.
Zašto aborcionisti koriste argument iz nesigurnih pobačaja?
Vidjeli smo da nije potrebno previše kopati ispod površine kako bismo shvatili da je argument iz nesigurnih pobačaja potpuno promašen. Riječ je o argumentu koji, kao i ostali aborcionistički argumenti, od vas zahtijeva da potpuno isključite mozak te da se jedino vodite svojim osjećajima i strastima. No iako argument iz nesigurnih pobačaja vrijeđa zdrav razum, ipak ga pobornici ubijanja nevine djece i dalje koriste kao ozbiljan argument. Kako je to moguće?
Kao što sam argumentirao u tekstu Slučaj Čavajda: tko kontrolira narativ o pobačaju?, temeljni je razlog što pobornici ubijanja nerođenih kontroliraju narativ o pobačaju. Naime, budući da kontroliraju narativ, uopće se ne trude oko rigoroznosti argumentacije i logičke dosljednosti, nego smatraju da je dovoljno zaogrnuti svoje kvaziargumente u prazne termine feminističkoga novogovora te prividno suosjećanje i milosrđe. Na nama je pak da prokažemo tu njihovu taktiku, odbacujući igrati po njihovim pravilima igre i nazivajući pobačaj onim što jest – ozakonjenim naručenim ubojstvom.
Luka Ilić
Mhm, da.
Još uvijek nisam vidjela osobu koja doista smatra fetuse ekvivalentima odrasloj osobi.
Nitko u to ne zapravo ne vjeruje. Hrpa ljudi se pretvara da vjeruje, ali nitko to zapravo ne vjeruje.
Zamislimo malo moj scenarij:
Svakodnevno se u vašoj obližnjoj bolnici ubijaju djeca. Majke koje se zasite svog djeteta, umjesto u vrtić, dijete jednostavno dovedu u bolnicu gdje ovlašteni liječnik ubija tu djecu. I to ne jedno, već desetak djece na dan.
Zašto ne ubiti takvog liječnika? Zašto ne izvršiti atentat?
Ja bi taj atentat izvršila, jer ubijanjem ovlaštenih ubojica smanjila bih mogućnost, ako ne i u potpunosti onemogućila ubojstva te djece.
No ljudi koji se protive abortusima (nevezano, ali zašto se uporno koristi riječ pobačaj? Pobačaj može biti spontani i namjerni. Abortus je namjerni pobačaj, te ću shodno tome i koristiti tu riječ) nikad ne razmišljaju tako.
Dapače, puni su topline i oprosta prema ženama koje kakti smatraju hladnokrvnim ubojicama. Biste li otišli na kavu s majkom koja je svoje dijete dala izmesariti kod nekog serijskog ubojice i sad joj je ono, malo žao radi toga? Naravno da ne. No katolici su puni suosjećanja prema ženama koje su abortirale. Dovoljno je da se samo malo pokaju i sve im je oprošteno. To je prva napuklina u ovoj fasadi “abortus je hladnokrvno ubojstvo”.
Druga napuklina je odnos prema samim aborterima. Ponekad se naiđe i na naslove tipa “izvršavao sam abortuse, ali sad mi je žao” i ljudi su puni suosjećanja. Koliko su ljudi inače osjećajni prema tipovima kao što je Harald Kopitz? A čovjek je ubio “samo” troje djece. Aborter ih je smaknuo na desetke, ako ne i stotine. Većina ljudi zahtijeva smrtnu kaznu za Kopitza. Ili barem doživotni zatvor. Aborteru se sve oprašta maltene kao da je jednu noć malo više popio i slupao auto. Gdje je ta strogoća, gdje je gnjev, gdje je zahtijev za kaznom? Nema ga, jer fetusi nisu ekvivalentni rođenoj djeci.
Treća i najozbiljnija napuklina je upravo slučaj Čavajda. Razlog zašto se dignula tolika buka je – feticid. Odnosno, žena želi prekinuti kasnu trudnoću.
I na ovom portalu sam naišla na zgražanje nad tim načinom prekida kasne trudnoće. Ali realno – za to zgražanje nema objektivnog razloga. Naime, i prekid rane i prekid kasne trudnoće bi trebali izražavati jednako zgražanje. Ali, ne izazivaju. Čak i ovaj portal je posvetio više članaka ovom slučaju nego cijelu godinu dana prije, iako se vjerojatno u međuvremenu dogodilo na tisuće ranih abortusa.
I zato ne vjerujem ljudima koji tvrde da su fetusi punopravna ljudska bića. Jer, da doista vjeruju u to, ponašali bi se drugačije. Ali, pošto takvo ponašanje – osuđivanje žena koje su abortirale na kazne zatvora, abortere možda i na smrt, tretiranje abortusa u fazi blastociste jednako kao i feticid devetomjesečnog ploda – ide protiv svih naših moralnih instinkata, nikad nećemo čuti za tako nešto.
Možda tako i treba biti.
Možda je to Bog tako uredio.
.
Mnogi ljudi tvrde da život nema smisla ili da je moral relativan pa se ne ponašaju uvijek kao da su njihova uvjerenja istinita. Zapravo, ljudi su oduvijek bili licemjerni i mnogi su razlozi za to. Licemjerje također nije odlika samo prolajfera, već je ono prisutno u većoj ili manjoj mjeri u svim društvenim pokretima
Po pitanju prolajfera ću navesti neke možebitne razloge.
1) Pobačaj je legalan u Republici Hrvatskoj i općenito se ne smatra toliko velikim tabuom u javnosti. Mnoge su žene počinile pobačaj i mnogi su ginekolozi koji čine pobačaje. Napadati ljude na način, na koji ste opisali da bi trebali, zato što rade nešto što je legalno i prihvaćeno u društvu. mada se ti duboko ne slagao s time, nije baš tako jednostavno. Ljudi koji bi tako činili suočili bi se s osudama i velikim otporom okoline.
2) Ne smijemo zaboraviti ni to da nam okolina itekako utječe na mišljenje. Akcije i stavovi kakve predlažete da bi prolajferi trebali uzimati, poput smaknuća aborcionera i osuđivanja pokajnika, su od velike većine okarakterizirani kao iznimno radikalni, a velika većina ljudi ne želi biti radikalna, oni upravo bježe od toga. Ljudi su, nadalje, nevoljki izaći iz svoje zone komfora, a pogotovo raditi nešto što se doima radikalnim.
3) Prevladavajući katolički mentalitet u Hrvatskoj, a i zapadu, je shvaćanje vjere kao neke vrste “samopomoći”. To bi se moglo opisati ovako: “katolik sam jer je to dobro za mene i jer me vjera ispunjava”. Ti će ljudi podržavati pro life pozicije i zalagati se protiv pobačaja jer imaju osjećaj da nešto korisno rade i osjećaju se ispunjeno zbog toga. Takvi se sasvim sigurno neće dovoditi u neugodne situacije zbog svojih uvjerenja, oni će činiti sve da takve situacije izbjegnu.
4) Ubijanje aborcionera, iako opravdano, je u Hrvatskoj ilegalno i kažnjivo visokim kaznama.
5) Samilosni stav pun suosjećanja i oprosta prema ženama koje su išle na pobačaj i aborcionerima je dobra optika i strateški daleko mudrije od napadačkog i isključivog stava.
Tek sam nakdnadno skužio vaš zadnji paragraf pa da odgovorim na njega.
Argumentirati da fetusi nisu punopravna ljudska bića jer ljudi u to doista ne vjeruju je udžbenički primjer ad hominem logičke pogrješke.
I još da komentiram slučaj gđe. Čavajde
O njoj se piše toliko iz jednostavnog razloga jer je ona posvuda po vijestima. Vjerujem da je koji drugi slučaj bio, ne bi bilo drugačije. A zašto ljudi stalno ne trube o pobačaju iako vjeruju da je to ravno ubojstvu? Ljudi imaju svoje obaveze i život im, većina se nema vremena ni energije stalno zamarati svjetonazorskim i moralnim pitanjima koliko god oni grozni bili, iako naravno ima i mnogih ljudi koji se svakodnevno bave pitanjem pobačaja.
Toliko od mene