Počela je korizma. Simbolično smo ovo razdoblje milostinje, molitve i posta započeli pepeljanjem. Svećenik nam je na čelu učinio znak križa, izgovarajući riječi: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“ (lat. Memento, homo, quia pulvis es, et in púlverem revertéris), ili pak: „Obratite se i vjerujte evanđelju“. Prvi nas oblik, koji je drevniji, podsjeća na prolaznost života, na našu smrtnost, upozoravajući nas da nismo ni vječni ni svemoćni, da nismo sami sebe stvorili, pozivajući nas pritom na promjenu našega života i okretanje našega pogleda i srca od sebe samih i stvorenja prema našemu Stvoritelju, Uzdržavatelju i Dobru kojemu težimo. Drugi pak oblik stavlja naglasak na obraćenje i potrebu da stavimo svoju vjeru i uzdanje u radosnu vijest otkupljenja i spasenja koju nam je donio Gospodin naš Isus Krist.
Je li korizma sumorna?
Neovisno o tome uz koju ste formulu ušli u korizmu, vjerujem da su mnogi već donijeli svoje korizmene odluke. Neki su odlučili ostaviti se cigareta, kave, alkohola ili smanjiti unos slatkoga kroz sljedećih četrdeset dana. Drugi su pak odlučili kroz korizmu ograničiti vrijeme posvećeno video-igricama, internetu i društvenim mrežama, a neki su potonje čak potpuno uklonili iz svojih dnevnih aktivnosti. Treći će nastojati kontrolirati svoj jezik i suzdržati se od psovki, ispraznoga govora i ogovaranja. Mogli bismo navesti još brojne primjere odricanja kroz ovo vrijeme.
No možda će se neki pobuniti i inzistirati da kršćanstvo ne bi trebala biti vjera odricanja, već vjera koja živi od radosti i za radost. U očima se tih ljudi čini kao da odricanje i radost ne mogu ići zajedno, kao da se nalaze u međusobnome sukobu. Drugim riječima, za neke je odricanje u religijskome kontekstu shvaćeno kao nešto negativno i turobno, a posljedično je i korizma u ovome svijetu obilja i trenutačnoga zadovoljstva shvaćena kao nešto sumorno.
Je li odricanje doista nešto negativno?
Problem je u tome što zapravo ne vjerujemo da je odricanje negativno, odnosno mi se u svojoj svakodnevici stalno odričemo stvari da bismo ostvarili viši cilj. Ili, kao što se zna reći danas, voljni smo odgoditi gratifikaciju radi većega dobra.
Primjerice, bit ćemo spremni trčati, vježbati i paziti na stvari koje jedemo da bismo smršavili nekoliko kilograma ili da bismo se pripremili za maraton. Bit ćemo voljni učiti tko zna koliko već ne sati i ograničiti korištenje društvenih mreža, izlaske i druženja s prijateljima da bismo položili težak ispit. Također ćemo biti spremni štedjeti i raditi prekovremeno da bismo bilo sebi bilo svojim bližnjima mogli priuštiti novi model laptopa, mobitela ili tko zna čega već ne. Čak ćemo se drage volje lišiti sna i ustati ranije te se uputiti prema Sljemenu ili Svetome Juri (Mosor) da bismo uživali u plodovima naših napora – divnomu pogledu na Božje stvorenje. Mogli bismo naći brojne druge primjere koji svjedoče tomu da na odricanje redovito gledamo u pozitivnome svjetlu.
Je li korizmeno odricanje doista nešto negativno?
Čudno je onda što neki korizmeno odricanje ili barem jedan od oblika korizmenoga odricanja, odnosno post, shvaćaju u negativnome svjetlu. Da, korizma nije samo za post već nam pomaže – ili bi nam barem trebala pomoći – i u produbljivanju molitvenoga života te očitovanju djelatne ljubavi prema potrebitima kako milostinjom tako i djelima milosrđa. Korizma nas poziva na obraćenje, ali obraćenje ne može biti čisto duhovno. Naime, budući da je čovjek biće sastavljeno od tvari i duha, obraćenje nije i ne može biti bestjelesno, odnosno ono se očituje i kroz naše tjelesne čine – molitvu, milostinju i post.
Pohvala posta
Imajući u vidu sve dosada napisano, dobro je ovdje podsjetiti se na važnost i vrijednost posta u njegovu tradicionalnom smislu, to jest u smislu odricanja od hrane i pića. Naime, kao što sveti Toma Akvinski ističe, postoje tri glavna razloga za post: 1) obuzdavanje tjelesnih požuda; 2) uzdizanje uma prema kontemplaciji nebeskih stvari; 3) okajavanje vlastitih grijeha (usp. STh. II–II, q. 147, a. 1, resp.).
Post nam, dakle, pomaže ukrotiti neuredne želje i nutarnje pokrete koji nas odvode od Boga, a vode prema navezanosti na stvorenje. Nadalje, postom čistimo svoje srce i time lakše prijateljujemo s Bogom u molitvi te slobodnije uzdižemo svoj um k Vječnoj Istini. Mogli bismo tako reći da nam odricanje od jela i pića pomaže prepoznati našu glad za Kruhom živim i žeđ za izvorom žive vode — našu čežnju za našim Stvoriteljem, Otkupiteljem i Ljubljenim.
Tu pak duhovnu glad i žeđ pozvani smo utažiti konkretnim djelima milosrđa, čitanjem, meditacijom i kontemplacijom Svetoga pisma, redovitim pristupanjem sakramentima euharistije i ispovijedi, kao i drugim molitvama i pobožnostima poput krunice ili križnoga puta. Upravo ta duhovna glad i žeđ, probuđena postom, ukazuje nam koliko je važno da post uvijek prati molitva, jer se post i molitva međusobno potpomažu i jačaju.
Osim toga, kada postimo, moramo se čuvati napasti da sebe smatramo boljim kršćanima od drugih samo zato što postimo više ili revnije nego oni. Takav stav lako može dovesti do osuđivanja bližnjih, gubitka ljubavi prema njima i, malo-pomalo, do oholosti. Ne smijemo zaboraviti da post nije svrha samome sebi. Štoviše, ako nas post ne čini poniznijima i ne vodi u dublju ljubav prema Bogu i bližnjemu, nešto je ozbiljno pogrješno s našim postom.
Korizma upućuje na ono više
Stoga, u korizmenome odricanju nema ničega načelno neobičnoga ili turobnoga, niti postoji ikakav razlog misliti da je ono protivno radosnoj vijesti koju naviješta Isus Krist. Štoviše, sâm Gospodin potiče nas na osobnu molitvu, milostinju i post, ali pritom nas poziva da ih oslobodimo od pogrješnih nakana i iskrivljenih poimanja (usp. Mt 6,1–6.16–18). Konačno, trebamo imati na umu da korizma i odricanje nisu svrha samima sebi, već nam pomažu osloboditi se od svih onih stvari koje žele gospodariti nama, koje žele biti naši bogovi. Upravo nas takvo odricanje upućuje na ono više, na ono bolje – na ljubav prema Bogu i bližnjima te na susret s Uskrslim Kristom, izvorom istinske radosti i života.
Luka Ilić
[Corrigenda, 4. ožujka 2025.]
Dodao sam poglavlja Pohvala posta i Korizma upućuje na ono više. K tomu sam učinio nekoliko ispravaka i izmjena u tekstu.