Često se kršćane doživljava radikalnima – ponekad i sami sebe tako doživljavaju – kad ustraju na tome da je seksualnost izvan braka uvijek štetna i nemoralna. Mnogima se takav stav čini antikvitetom, vrijedan pozornosti kao i brončana sjekira. Ponekad se katolici pitaju zašto bi Bog branio ljubav mladih koji se vole i mnogi su od njih pritom dugoročno okrenuti prema braku. Zašto bi ikome smetalo što drugi ljudi rade za užitak?
Ako se netko pak drži Božjih odredbi o čistoći, onda je to često zbog poslušnosti Bogu a ne zato što istinski razumije odakle štetnost dolazi.
Mnogobrojni su i raznorodni razlozi zašto je seksualnost izvan braka loša za pojedince, veze i društvo, iako to nije nešto što se uvriježeno može čuti u učionici ili javnom prostoru. Glavna pogrješka „seksualnog obrazovanja“ i „seksualne kulture“ koje promiču progresivci nije u tome što se o seksualnosti govori previše. Pogrješka je što se govori premalo, pristrano i bez smisla za širu sliku.
Ovdje ću spomenuti samo jedan primjer. Umjesto da se djeca uče kako se navlače prezervativi, treba ih učiti da je kultura slobodne seksualnosti oduvijek povezana s uništavanjem djece. Drugim riječima: „slobodna ljubav“ = smrt.
Ovime ne govorim ništa novo i stvar je, zapravo, vrlo logična: naravna je posljedica seksualnosti potomstvo. Ako se seksualnost traži isključivo radi ugode, tada djeca postaju neželjeni nusprodukt. Ljudi tipično žele uništiti neželjene nusprodukte.
Uprizorenje tog počela možemo vidjeti u današnjoj kulturi pobačaja – potomstvo se uništava kao neželjeni nusprodukt seksualnosti jer se seksualni odnos traži isključivo radi ugode.
Ne radi se samo o slučajnosti naše kulture već i o transkulturnoj i transvremenskoj pravilnosti. Primjerice, kad je znameniti pomorac James Cook u drugoj polovici 18. stoljeća poduzeo jedno od putovanja Tihim oceanom i završio na Tahitiju, primijetio je jedan od običaja domorodaca koji ga je istinski zgrozio:
„Kad god se sastane osam do deset mladih djevojaka, zaplešu neki veoma nepristojan ples, što ga nazivaju timorodee. Uz taj ples pjevaju vrlo nedolične pjesme i prave veoma nepristojne kretnje. Tome se uče već od najranijeg djetinjstva… Još mi je spomenuti jednu naviku, premda mislim da mi ljudi neće vjerovati, jer se temelji na običaju koji je vrlo nečovječan i protivan načelima ljudske prirode. Više naime od polovice urođenika uživa potpuno slobodnu ljubav, te ih posljedice njezine ne uznemiruju i ne zabrinjavaju. Bez ikakva ustezanja opće i stanuju zajedno s bilo kojom ženom, a nesretna djeca, koja su plod takvog života, stradavaju, jer ih guše pri porodu. Mnogi od tih ljudi godine i godine žive u intimnim odnosima kao muž i žena, a djecu koja se rode iz takve veze jednostavno uništavaju. Ne samo da to ne skrivaju, nego idu tako daleko da to smatraju djelom slobode, koja im podiže vrijednost.“[1]
Naravno, slična se stvar događa danas i veže za sobom slične pravilnosti. Ipak, daleko smo odmakli od ispravnih intuicija kapetana Cooka tako da većina danas smatra normalnim ulaženje u intimni život prije braka ili seksualnost lišenu reproduktivnog cilja. Ti isti inzistiraju na tome da je riječ o slobodi.
Individualna sloboda lako dovede do intelektualne sljepoće jer je čovjeku uvijek lakše slijediti osobnu ugodu nego dugoročno dobro sebe, svoje veze i društva.
Fred Delacroix
[1] James Cook, Putovanja oko svijeta (Split: Slobodna Dalmacija, 2005), 37.