Prije nekoga je vremena jedan prijatelj komentirao da o francuskome teologu Réginaldu Garrigou-Lagrangeu OP „na hrvatskom nema baš ništa“. Naravno, ako bi htio pronaći garrigouvijansku primarnu i sekundarnu literaturu, na drugim bi jezicima poput latinskoga, francuskoga, španjolskoga, talijanskoga i engleskoga pronašao veliku količinu knjiga i članaka.[1] Nažalost, hrvatski je jezik sasvim druga priča: da Hrvoje Lasić nije objavio korespondenciju između Garrigou-Lagrangea i francuskoga filozofa Mauricea Blondela u knjizi U potrazi za istinom, ne bismo imali ni jedan Garrigou-Lagrangeov tekst na hrvatskome jeziku. Situacija je nešto bolja kada je riječ o tekstovima o Garrigou-Lagrangeu: na Hrčku možete pronaći tri članka o tome divu katoličke teologije XX. stoljeća.
Garrigou-Lagrange na hrvatskome?
Tako se Đuro Gračanin u svome članku Predmet apologetike, u kojemu se osvrće na promišljanja svojih suvremenika o apologetici, kratko dotiče i Garrigou-Lagrangeova najvažnijeg apologetskog djela De Revelatione (hrv. O božanskoj objavi). Nadalje, Dominik Budrović OP je povodom Garrigou-Lagrangeove smrti napisao In memoriam u kojemu se s toplinom i ljubavlju sjeća svoga profesora, pokazujući da Garrigou-Lagrange nije bio samo učen sustavni i duhovni teolog već i „jedna vrlo priprosta, jednostavna sveta duša“. Donosim podulji odlomak iz njegova teksta koji sažimlje vrijednost i važnost Garrigou-Lagrangea za katoličku teologiju:
P. Reginald Garrigou-Lagrange bio je filozof-metafizičar, teolog, mistik i apostol. Ako se o njemu kao filozofu i teologu ne može reći da je u postavljanju i tretiranju problema bio »moderan« kao što su to danas ne koji savremeni (sic!) katolički filozofi i teolozi, ipak mu se moraju priznati vrlo velike zasluge i upliv na obima tima područjima kroz prvu polovicu vijeka. Možda će baš zato njegova djela biti trajnije vrijednosti, jer će ona biti kao jedna »objektivna« filozofsko-teološka enciklopedija koja sadrži široko raščlanjena i duboko i jasno tumačena načela, na kojima se uvijek moraju temeljiti rješenja problema koja svako vrijeme sa sobom nosi. Zato će ona dugo ostati kao jedno snažno svjetlo svim ljubiteljima istine. Ako je govor o originalnosti i osebnosti (sic!), tada je on u Mističnom bogoslovlju najuspjeliji. Mistično mu bogoslovlje najviše duguje. Tu je tačno (sic!) i jasno postavio granice između bitnoga i nužnoga s jedne strane te nebitnoga i nenužnoga s druge. Opisao je jasno narav i vlastitosti svetosti i ohrabrio bezbroj duša u težnji ka kršćanskom savršenstvu, k svetosti, dokazavši im da smiju pa čak i moraju težiti prema najvišim vrhuncima, ali u poniznosti, velikodušnosti i sinovskim pouzdanjem u svemoć milosti i ljubav Boga koji sve poziva i k Sebi hoće.
Njegova svetost, koja je osobito u mističnim njegovim djelima ostavila svoje jasne odraze, učinit će da će on i poslije svoje smrti ostati apostol duša.
Magister Reginald Garrigou-Lagrange uz veliku učenost bio je anima vere candida o kojoj se u mnogom smislu može punim pravom reći ona Horacijeva: »Non omnis moriar«. (kurziv moj)
K tomu, Hrvoje Lasić OP u svome članku Filozofsko-teološki aspekti poimanja istine analizira s filozofsko-teološkoga motrišta raspravu o problemu istine između Réginalda Garrigou-Lagrangea i francuskoga filozofa Mauricea Blondela. Nadalje, one koje zanima lik i djelo „svetoga čudovišta tomizma“ (kako ga je prozvao François Mauriac) mogu pronaći crtice o njemu u Zelićovome Vodiču kroz filozofiju ili Filozofskome leksikonu. Konačno, tu i tamo možemo naići na navode iz djela oca Garrigou-Lagrangea, točnije na njegov vjerojatno najpoznatiji navod na hrvatskome govornom području, posebno dio u kurzivu:
U Crkvi … susrećemo … sklad između stvari koje je najteže pomiriti. U njoj su najsamilosnija ljubav te najčvršći i beskompromisni nauk sjedinjeni u jednoj ljubavi koja je revnost za Božju slavu i spasenje duša. Ona zna da ne može učiniti ništa dobro bez borbe protiv zla, da ne može propovijedati Evanđelje bez borbe protiv hereze. Milosrđe i čvrstoća nauka mogu postojati jedino kada su sjedinjeni; odvojeni umiru i ostaju nam samo dva trupla, tj. humanitarni liberalizam sa svojim lažnim spokojem i fanatizam sa svojom lažnom revnošću. Rečeno je: ‘Crkva je netolerantna u principima zato što vjeruje, a tolerantna u praksi zato što ljubi. Neprijatelji Crkve su tolerantni u principima zato što ne vjeruju, a netolerantni u praksi zato što ne ljube’. S jedne strane, teorija je suprotstavljena praksi; s druge strane, prodire i sređuje sve stvari sa čvrstoćom i nježnošću. (God: His Existence and His Nature, Vol. 2, 410)[2]
Riječ je o snažnome i upečatljivome tekstu, ali šteta bi bila zadovoljiti se samo s grumenima zlata kada smo svjesni da nas čeka rudnik koji tek trebamo pravo otkriti, a koji obiluje znanjem i mudrošću. Zašto se ne odvažimo istražiti što se sve skriva u tome rudniku?
Nije valjda to to?
Ipak, tu nije kraj priče. Naime, sâm sam nastojao ispraviti ranije spomenutu nepravdu u svome tekstu Da mi je biti sveto čudovište tomizma, a također sam napisao kratku recenziju jednoga od najvažnijih Garrigou-Lagrangeovih djela De Revelatione (engl. On Divine Revelation). K tomu je u Disputatio tabernalis ognjištar branio skolastičko poimanje teologije s kojim bi se, vjerujem, dobrim dijelom složio i sâm Garrigou-Lagrange. Nadam se u budućnosti objaviti još tekstova o Garrigou-Lagrangeu kako bih uvjerio čitateljstvo da, neovisno o nekim njegovim nedostatcima, taj najveći tomistički teolog XX. stoljeća može biti važan kamenčić u mozaiku suvremene katoličke teologije i dobar vodič u obnovi teologije.
Konačno, posebno me je obradovalo kada sam nekidan otkrio da je Katolik s dna kace objavio odlomke iz Garrigou-Lagrangeova djela iz duhovne teologije Tri puta duhovnoga života. Tamo možemo pronaći sljedeće objave: O Važnosti Nutarnjeg života i duhovnih dobara – RGL; Načelo nutarnjeg života; Bog ne sakriva naše grijehe nego ih briše; Načelo nutarnjeg života i vječni život – RGL; O ispovijedi i važnosti istinskog obraćenja – RGL; Nutarnji život, milost i spoznaja Boga – RGL; Usporedba tri razdoblja fizičkog i duhovnog života – RGL; Apostoli i (drugo i treće) obraćenje – RGL; Nemojte (p)ostati zakržljala duša – RGL; i, konačno, Tri faze duhovnog rasta i opasnosti – RGL.
Ovu ću objavu vremenom proširivati novim poveznicama na Garrigou-Lagrangeove tekstove, kao i na tekstove o tome francuskome teologu, pa svratite s vremena na vrijeme jer mogli biste otkriti pokoji biser iz riznice svetoga čudovišta tomizma.
Luka Ilić
[1] Garrigou-Lagrange autor je gotovo 30 knjiga iz filozofije, fundamentalne, dogmatske i duhovne teologije, uključujući više komentara Akvinčeve Sume teologije, a k tomu je napisao više od 600 članaka i recenzija. Najpoznatija su mu djela Le sens commun la philosophie de l’être et les formules dogmatiques – Zdrav razum: filozofija bitka i dogmatske formule (1908), Dieu: son existence et sa nature – Bog: Njegova opstojnost i narav (1915), De revelatione – O Objavi (1918), Le realism du principe de finalité – Zbiljnost počela svršnosti (1932), Le sens du mystère et le clair-obscur intellectual – Osjećaj za otajstvo i intelektualni chiaroscuro (1934), Les trois ages de la vie intérieure – Tri razdoblja unutarnjega života (1938) i La synthèse thomiste – Tomistička sinteza (1946).
Od sekundarne literature istaknuo bih monografiju američkoga teologa Richarda Peddicorda OP The Sacred Monster of Thomism: Life and Legacy of Réginald Garrigou-Lagrange, O.P. (hrv. Sveto čudovište tomizma: život i nasljeđe Réginalda Garrigou-Lagrangea OP) koju je objavio 2005. godine. Tri godine kasnije engleski teolog Aidan Nichols OP objavio je drugu monografiju na engleskome jeziku Reason with Piety: Garrigou-Lagrange in the Service of Catholic Thought (hrv. Razum s pobožnošću: Garrigou-Lagrange u službi katoličke misli). Tomu treba pridodati zbornik Reginald Garrigou-Lagrange OP: Teacher of Thomism (2014), koji su uredili Jude Chua Soo Meng i Thomas Crean OP, kao i Who Wasn’t the Sacred Monster of Thomism?: Overcoming Certain Narratives about Fr. Reginald Garrigou-Lagrange, OP, in the Hope of Mutual Honesty Among Faithful Catholics (2023) čiji je autor Matthew Minerd. Upravo je Minerd preveo brojne Garrigou-Lagrangeove knjige i članke, učinivši njegovu misao dostupnijom široj javnosti.
[2] Na ovaj sam odlomak naišao u predavanju Josipa Mužića Čini u sebi zli i principi o kojima se ne pregovara. Tekst sam blago izmijenio.