Samilosno je i u najboljemu interesu djeteta ubiti ga u utrobi, a nesamilosno je ponuditi alternativu čedomorstvu i dati djetetu priliku za budućnost kroz „Prozor života“. Ukratko, to je poruka izjave za javnost Ženske mreže Hrvatske. Naravno, pritom će sve to zaodjenuti u svoju samilosnu brigu o djeci i zabrinutost oko zakonitosti „Prozora života“, inicijative koju je pokrenula udruga Betlehem kako bi omogućila „majkama i roditeljima da anonimno i sigurno ostave neželjene bebe, pružajući im tako priliku za život i zaštitu”. No iz Ženske mreže Hrvatske tvrde da takve inicijative dovode u pitanje „najbolje interese djeteta“. „Prozor života“, k tomu, krši razna prava roditelja i djece, poput „prava djeteta na identitet i poznavanje vlastitog podrijetla“, pa iz Ženske mreže Hrvatske poručuju: „[z]bog svih zakonskih, zdravstvenih, socijalnih i psiholoških posljedica za žene i djecu, pozivamo institucije Republike Hrvatske da hitno poduzmu mjere za zabranu i sankcioniranje ove opasne i protuzakonite prakse te spriječe njezino širenje“. Samilosno, zar ne? No kao i uvijek, feministkinjama su puna usta samilosti, ali ih ta njihova lažna samilost razotkriva.
Ne vjeruj feministkinji ni kad o djetetu brine!
Kao što je Vergilije u svojoj Eneidi slavno spjevao: „Ne vjeruj feministkinji ni kad o djeci brine!“ Naime, „Prozor život“ ne predstavlja „poziv majkama da ostavljaju djecu, nego mjesto gdje neželjena djeca dobivaju priliku da žive“. Cilj je inicijative „spriječiti strašne činove napuštanja djece na nesigurnim mjestima i daje im šansu za bolju budućnost kroz posvajanje”. Kao što u programu HKR-a objašnjava Alberta Vrdoljak, predsjednica udruge Betlehem i idejna začetnica inicijative:
„Majke se u nekim strašnim situacijama u kojima se nađu jednostavno žele riješiti djeteta i pribjegavaju strašnom činu gdje se djeca bacaju u kontejnere, zadave, bacaju u Savu, kopaju po nekim vrtovima. Mi takvim majkama želimo dati mogućnost da djetetu dadnu priliku za jedan lijep život i ostave ga u našem prozoru u sigurnim uvjetima, a mi bi dijete onda predali u sustav i dijete bi išlo na posvajanje.“
Na komentare pak da udruga Betlehem potiče žene na napuštanje djece, Vrdoljak je odgovorila da je to potpuno netočno. Misija je Udruge pomoći majkama ostati sa svojom djecom, ali su članovi Udruge također svjesni da postoje žene koje se iz očaja ne vide drugo rješenje. Vrdoljak je tako potaknula:
„Mi ohrabrujemo žene da žive sa svojom djecom i pomažemo ih na svaki način u tome. Ali, evo znamo da postoje majke koje su očajne i da ne bi pribjegle čedomorstvu mi smo dali mogućnost. Evo majko, ostavi to dijete, daj mu priliku za život, nemoj učiniti taj krajnji čin, već evo ostavi dijete. To dijete može živjeti u nekoj dobroj obitelji.“
Sve to ukazuje da nije riječ o normalizaciji napuštanja djece, nego pokušaj da se spasi život neželjene djece.
Izopačena samilost
Ipak, Ženska mreža Hrvatske smatra da se inicijativu treba ugasiti. No zašto je „Prozor života“ toliki trn u oku za hrvatske feministkinje? Prvi razlog mogao bi biti taj što je doista riječ o samilosti, premda izopačenoj, jer joj nedostaje istinitost. Kao što je upozorio G. K. Chesterton:
„Moderni svijet nije zao; na određeni je način moderni svijet zapravo predobar. Prepun je podivljalih i potraćenih vrlina. Kada se vjerski okvir raspadne—kao što je to slučaj s kršćanstvom u Reformaciji—ne puštaju se samo poroci. Istina, poroci se puštaju, lutaju i čine štetu, ali se također pušta i vrline; i te vrline još luđe lutaju, čineći još veću štetu. Moderni je svijet prepun starih kršćanskih vrlina koje su poludjele. Vrline su poludjele jer su odvojene jedna od druge i lutaju same. Tako je nekim znanstvenicima stalo do istine i njihova je istina bez samilosti. Nekim je humanitarcima samo stalo do samilosti i njihova je samilost, nažalost, često neistinita“ (Orthodoxy).
Naime, da njihova samilost ima imalo istinitosti u sebi, iz Ženske mreže Hrvatske prepoznali bi da je inicijativa „Prozor života“ pokušaj pružanja pomoći neželjenoj djeci u ekstremnim okolnostima te način da se izbjegne čedomorstvo. Osim toga, otišle bi u udrugu Betlehem kako bi se uvjerile da iza svega ne stoje nikakvi zli motivi. Budući pak da njihovoj samilosti nedostaje istinitosti, radije će sve to ignorirati.
Međutim, ne samo da njihovoj samilosti nedostaje istinitost već i sama ljubav. Naime, hrvatske feministkinje radije žele ugasiti inicijativu koja ima za cilj spasiti najkrhkija ljudska bića suočena s odbacivanjem, pa čak i smrću, nego pokušati razumjeti, pomoći i pronaći rješenja za te tragične situacije (iako, treba napomenuti, da je za mnoge abortus rješenje tih tragičnih situacija). Pritom će se, naravno, pozivati na „najbolje interese djeteta“—i sve to iz navodne samilosti.
Sve za spas abortusa!
No postoji i drugi razlog koji se čini plauzibilnijim. Kao što je Goran Andrijanić na Facebooku komentirao: „Argumentacija hrvatski[h] feministkinja: Prozori života su loši jer nude alternativu abortusu. Sve, dakle, što smanjuje mogućnost ubijanja djeteta jest loše.“ Tako je inicijativa „Prozor života“ loša jer dovodi u pitanje abortus, odnosno ozakonjeni prekid trudnoće na zahtjev izvršen od strane liječnika. (Utikejt upozorava da je abortus prvi zahtjev LGBTIQ-a.) Kao što je Grga morao platiti životom za očuvanje abortusa, tako se sada mora srušiti prozore života i sve ostalo što bi moglo ugroziti abortus. Sve za abortus, a abortus ni za što! No hoće li ova iskrenost hrvatskih feministkinja biti dovoljna da ljudi shvate o čemu je riječ? Možda za neke i hoće, ali, nažalost, većina će nasjesti na narativ da se iz Ženske mreže bune iz samilosti, a ne jer žele nastavak žrtvovanja djece Molohu.
Luka Ilić